| Pula 2005/06 |
|
Od 27. svibnja do 3. lipnja 2006. je 13 školaric i školarov 6. i 7. razreda Savezne gimnazije Željezno sa svojimi profesoricami Sabinom Nagy i Gerlindom Mihalits bilo na uzvratnom pohodu partnerskoj školi u Puli (“Talijanska srednja škola Dantea Alighieria”). Bili su gosti onih školaric i školarov ki su jur bili u listopadu za jedan tajedan u Željeznom. Profesorica Marieta Djaković, peljačica projekta s temom “Kamek”, sastavila je ne samo zanimljiv nego i jako zahtjevan program, pri kom je dosle najveća grupa zainteresiranih i kompetentnih učiteljic te škole suradjivala.
Veljek prvi dan u školi je direktorica prof. Claudia Milotti našu dicu upoznala sa školskim sistemom talijanske škole i govorila o situaciji talijanske manjine u Istri, ka je bila do 1947. dio Italije. Nažalost će direktorica Milotti, ka je ovu školsku razmjenu jur od početka svenek aktivno i angažirano podupirala, ovo ljeto pojti u mirovinu. Ufamo se da će i nje nasljednica ili nasljednik s istim entuzijazmom s nami u budućnosti djelati!
Na austrijanske školarice i školare čekale su različne aktivnosti u vezi
s kamekom u školi:
upoznali su Istru i s tim i Pulu i Hrvatsku taktilno, imali su kviz („Sve o
kameku“) i djelaonicu („Sanj o (u) kameku“), jačili su jačke o kameku, pročitali
i interpretirali pjesme istrijanskoga čakavskoga pisca Mate Balote, istraživali
su etimološki, morfološki i frazeološki rič „kamek“, pak su se još i bavili
s naglaskom u hrvatskom jeziku.
U morskoj školi biologije „Valsaline“ su svi skupa pomoću mikroskopov marljivo istraživali žitak na kameku, a na rtu Kamenjaku su naša dica upoznala floru južne Istre. Pokidob da se sve vrtilo oko kameka, niti pohod u arheološki muzej, vodjenje krez predivni grad Pulu, pratnja putujućega igrokaza o robu „Felixu“, niti izlet u Rakalj rodnoj hiži pjesnika Mate Balote nisu smili faliti.
Iako vrime nije bilo tako lipo kot obično, bilo je dost hrabrih, ki su se ipak išli kupati u more. A ča su naši mladi sa svojimi hrvatskimi prijatelji u slobodnom vrimenu još djelali, to tako točno ne znam, ni ne kanim znati, ar za noćni žitak mi stari nismo bili odgovorni.
Ja kot učiteljica po ovoljetnoj razmjeni smim mirno reći da nima čuda ljudi u Austriji, ki ima već pojma o Istri i nje stanovniki nego naši školari, ki su bili tako ljubezno primljeni od hrvatskih gostoprimcev.
(Sabine Nagy)