| Pula 2008/09 |
|
(Ovako je glasila povratna informacija jednoga od školarov, ke je profesorica Sabine Nagy zamolila neka napišu ča im se pri školskoj razmjeni nije vidilo da bi to „čemerno“ ostavili u Austriji a ne uzeli sa sobom u Hrvatsku ...)
2009. – Haydnovo ljeto i Europsko ljeto kreativnosti i inovacije
Od 22. do 29. studenoga 2008. su školarice i školari 5. razreda Savezne gimnazije u Željeznom primili goste Talijanske sridnje škole “Dante Alighieri”, ka im je jur duga ljeta partnerska škola za gornje razrede.
Veljek po dolasku 7 školaric, 1 školara i profesorice Mariete Djaković na kolodvoru u Bečkom Novom Mjestu su se naši mladi dogovorili kako bi mogli proživiti vikend, ča je pokazalo da je kemija izmed Hrvatov i Austrijancev od početka štimala. Hrvatski gosti su bili smješćeni kod obitelji naših školarov u blizini Željeznoga.
Tema ovoljetne razmjene bila je 2009. - Haydnovo ljeto i Europsko ljeto kreativnosti i inovacije. Profesorica Sabine Nagy je školarice i školare upoznala s različnimi tehnikami kreativnosti da bi im pokazala da se kreativnost do neke mjere more i naučiti. Ishikawinim dijagramom i tehnikom negativnih scenarijev dica su na kreativan način pokusila najti rješenja za sljedeće probleme: ča pojedini človik more učiniti da manjina ne bi izumrla, da svit ne bi propao, kako bi človik mogao dojti do svoje sriće,... Profesorica Silke Billisics je dici objasnila ke veze Jožef Haydn ima s Gradišćanskimi Hrvati. S profesoricom Brigittom Krajina su dica dvojezično opisala slike poznatih umjetnikov da bi pak od tih opisov napisala dvojezične pjesme. Za to da bi se pri razmjeni i pjevalo skrbila se je profesorica Aleksandra Gekle. A ča bi kreativnost bila prez ručnoga djela? Odgovor su školari dostali od profesorice Gerda Aigner-Silvestrini ka je s dicom napravila reljefe u gipsu.
Austrijanski školari su svoje nove prijatelje peljali i krez Željezno, pa su im oni sami pokazali i objasnili spomenike. Pri tom su je pratili profesorice Brigitta Krajina i Laura Morese.
Inovativnu arhitekturu Beča dica su otkrila s mag. Gerhardom Pöschlom, s profesoricom Mirelom Šavrljuga i Gerhardom Milalkovićem.
Cilji tajedna su bili mnogovrsni: da se dica družu, da upoznaju drugi mentalitet i drugu kulturu, da bi bila motivirana učiti hrvatski odnosno nimški, da im bude svisno, da ne postoji nijedan človik ki nije kreativan, da se kreativnost more uvježbati, da se uču prilagoditi novoj situaciji, itd.
Ča su školarice i školari djelali u slobodno vrime to nam tako točno nisu povidali ali pretpostavljam da im je bilo jako lipo i ugodno ar su se svi plakali pri zbogomdavanju na kolodvoru – i dica i roditelji.
Hvala Interkulturnom centru u Beču i ministarstvu na financijelnom podupiranju!